Prigodom izlaska iz tiska zbirke pjesama Frane Herende: Daleki vrhovi

Vrhovi izdavačke djelatnosti
Medicinske škole A. Kuzmanića

   Frane Herenda rođen je 01.svibnja 1983. u Zadru gdje je završio gimnaziju Franje Petrića.
Trenutno studira na Farmace-utsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu.
   Pisati je započeo u srednjoj školi, gdje je bio osnivač i glavni urednik školskog glasila "Peta dimenzija", te urednik školskog godišnjaka.
   Sa 16 i 17 godina, na županijskom LIDRANO-u osvaja niz nagrada u kategoriji lite-rarnog i novinarskog rada.
   Od 17-te godine radi kao suradnik Zadarskog lista, a neki novinarski radovi našli su svoje mjesto u riječkom "Novom li-stu", te u "Eliji", glasilu Medicin-ske škole Ante Kuzmanića iz Zadra. S dolaskom u Zagreb ra-dio je kao jedan od urednika u fakultetskom listu "pH".

 

 

   U svibnju 2003. godine, u Gradskoj loži održana je promocija prve knjige (zbirke kratkih priča "Ponoćni tulum u školi") u izdanju Biblioteke "Kamo sutra?", Medicinske škole Ante Kuzmanića. Tom promocijom obilježen je početak jedinstvenog i smionog izdavačkog projekta Medicinske škole, a pod vodstvom dr. Mirka Jamnickija Dojmija, inače urednika školskog lista "Elija". Da pokretanje Biblioteke "Kamo sutra?" nije bio samo trenutni bljesak, trenutna neostvariva ideja,  potvrđuje se ovih dana kada je iz tiska izašlo novo izdanje, zbirka izabranih pjesama Frane Herende: Daleki vrhovi.

   "Za razliku od pripadajućeg mu naraštaja koji nije osobito vezan uz sentiment i kontemplaciju, Frane živi osjetilnost pronalazeći "zlaz" u discipliniranju zapažaja, poticaja i strasti putem pisane riječi, stiha, strofe.
   Osjetilno "pastelni" svijet o kojem piše te istančani način na koji Frane to čini teško da se očekuje od mladića autorove dobi u našim vremenima: paperjasta senzibiliranost prema vanjskom, ljudima, (potencijalnoj) ljubavi… kao da je nespojiva s okolinom koja grca u moru takozvanih tehnoloških postignuća i jeftinih/banalnih virtualnih podražaja."

Dr. Helena Peričić

   "...Njegove pjesme nisu trendovske, nisu utopljene u pop kulturno ili strogo urbano ozračje, niti su uvučene u virtualni svijet internetovske paradigme, to su lirski zapisi čija se metaforika i sintagme na prvi pogled doimlju gotovo tradicionalno, starinski, no kod pozornog čitanja jasno je kako je Franin pjev autentičan i na tragu modernog senzibiliteta. U njegovim pjesmotvorima, također, gotovo nema ironije, oni su lišeni kontaminiranosti masmedijske slike svijeta, i pojavljuju se, takorekuć, u svojoj prvobitnoj, adolescentskoj "naivnosti" i "čistoći".
   Pjesma je za Franu – kod kojeg povremeno izbije sindrom "bačenosti u svemir" - i način da se osmisli "nesmisao" (San prošlih vremena, Duga, Dah), da se životu udahne neka svrhovitost, jer uvijek, i u stanju posvemašnjeg ravnovjesja, vreba osjećaj apsurda koji uznemiruje i zamračuje smisao egzistencije..."

dr. Mirko Jamnicki Dojmi